Pokušaj opisa mojih misli tijekom napadaja panike, krhkih trenutaka....
Zrak se istinsnuo i sva težina počela se spuštati na moje tijelo...panika...ležim na krevetu i slika sjećanja predhodnog događaja nestaje i pojavljuje se nova. Vječni urobor. Gotovo je, umrijeti ću, nema mi spasa. Ipak je bilo lakše zatvoriti oči...Spektrovi svjetlosti se lome, stvaraju se geometrijski oblici ili barem nešto slično tome...Ne znam...sve što se događa, ne mogu vidjeti. Zaboravljam i sam sam tu stopljen u slikama bez mogućnosti procesije značenja. Gomila atoma koja je samo tu, opet ne imajući vrijeme ni prostor da bi se moglo reči da je....Ali, kao da je uvijek bilo tako... Kao da sam svjestan nečeg, što se inače događaja...Je li to uopće novi osjećaj? Hoću li umrijeti ako zaspem?
"Naravno da hoćeš, baš kao i to uvijek biva...to su dvije osobe u jednoj ili pak možda dva brata, podmukli jedan prema drugom...braća to često rade, zadirkuju jedan, drugog, međusobno... Spavanje i smrt ista su stvar. Svake noći umiremo i budimo se u novoj stvarnosti sa samo malo drugačije poredanim događajima i likovima no glavni likovi uvijek stoje tu...a snovi su izlomljeno sjećanje toga. To objašnjava zašto se naše smrti sjećaju samo drugi....", misli kao da su bile tuđe....Ali jesu li moje? Jesu li tvoje....identitet i titule štite nas od prolaznosti i smrti....ta pojava koja je uvijek bivala važnija od života...Ali, na kraju tko smo?...pa ja sam Erik....ili?...ime se može i promijeniti...Mi smo drugi i svi...A, opet nismo. Što smo? Naša sjećanja...to moramo biti...Ali, sjećanja su hlapljiva poput ugljikovodika...ostaje samo miris....i gomila podataka koji se mjenjaju kako bi ponovno stvorili smisao...iluzija prekriva zbunjenost. Čak i naši odabiri preferencije ili gađenja, vještine ; čista automatika. Samo smo misao da jesmo...Cogito ergo sum. A, misli klize. Gledam se u ogledalu...potpuno nepoznat...dizorjenetiran u bitku...Možda sve je laž, ali imamo nešto jedinstveno. Titraj individualnosti. Vlastiti doživljaj. Qualia. Ali, i onako, nije bitno....nitko u svijetu naše psihe ne može razaznati koja laž je istinita.

Kina

EDIT: neki si rekli u komentarima da krivim Kinu, ispravio bi ih i rekao bi da mi ne smeta Kina, nego mi smeta utjecaj (trenutni, budući) Kineske Komunističke Parije na naše živote što je i svrha ovog posta

Šta se trenutno događa u Kini

1. Sva end to end enkripcija je zabranjena (nema poruka u koje vlada nema uvid)
2. Cenzura privatnih poruka u realnom vremenu. Ako pošaljete prijatelju poruku koju umjetna inteligencija (neuralna mreža) klasificira kao u suprotnosti sa idejama režima vama piše kao da je ta osoba dobila tu poruku, a ta osoba ju ne dobije
3. Konstantni prosvjedi protiv lokalne vlasti zbog netransparentnosti (jaja koja nisu jaja nego zamjena za jaja koja su ekstremno kancerogena), (par eksplozija koja su normalna), (rudarenje na stari način gdje ljudi masovno obolijevaju na pluća)
4. Često obolijevanja kod djece zbog otrovnih dječjih formula, roditelji čija su djeca preminula/imaju problema sad u razvoju zbog toga koji su plannirali tužiti proizvođača su tuženi od straneproizvođača za iznuđivanje i dobili zatvorsku kaznu 5 godina, prozvođač ima veze sa komunističkom parijom
5. Socijalno ocjenjivanje. Svaki građanin Kine ima 1000 bodova, ako priča protiv režima, prosvjeduje skidaju mu se bodovi, ako hvali komunističku pariju javno, donira krv... dobiva bodove. Osobe sa manje od 1000 bodova ne mogu ući u vlakove, avione, dići kredite. Osobe sa više od 1000 bodova dobivaju povoljne kredite

Korona

1. Kina je od 12 mjeseca navodno počela sakupljati velike količine zaštitne opreme ne mogu naći izvor za konkretan datum, ovdje je za 6 dana prije same objave dokaz [7], [12]
2. Izvoz zaštitne opreme je zabranjen prije objave da postoji transmisija sa osobe na osobu [6] [14]
3. Kina uzima zaštitnu opremu stranih firmi koji imaju proizvodnju unutar Kine, izvoz zabranjen [12]
4. "Donira" zaštitnu opremu, ali za uzvrat zahtjeva da se hvali kina i da je vanjska politika država odgađa istraga o izvoru zaraze unedogled [13]
5. "Donirana" zaštitna oprema se mora platiti [9]

Huawei

Stvaranje firme

Godine 2003. Cisco je napravio "Great firewall of China" kojim je kineska vlast dobila mogućnost da blokira određeni sadržaj interneta van svojih granica. Da bi dokazali da Američka vlast nema nikakvog pristupa tom sustavu Cisco je morao dati izvorni kod svojih rutera Kineskim vlastima. Nedugo nakon toga Huawei je izašao sa svojim ruterom koji je imao isto sučelje (sučelje koje koriste tehničari), ali izgleda da je i izvorni kod bio isti. Huawei je priznao da je koristio Ciscov kod. Zanimljivo je da je Huawei koristio dokumentaciju Cisca sa izmijenjenim brandingom i da su čak i gramatičke pogreške bile kopirane. Huawei nije praktički uložio ništa u razvoj pa je Cisco na kratko vrijeme postao drugi izbor.

Zašto bi me to trebalo zanimati

Pa glavni izvor brige bi vam trebalo biti što Kina zahtjeva da Huawi radi zauzvrat. A ovdje su neke stvari koje su dosta zabrinjavajuće:

1. Huawei i Kineska vlada su praktički spojeni sada. Huawei ima Kineski Komunistički odbor unutar sebe koji može promijeniti svaku poslovnu odluku, a Huawei može uhićivati ljude (njihovi zaposlenici su nestajali i bili uhićivani bez optužba) [1]
2. Huawei predlaže novi (nepotreban) internet protokol kojim bi svaka osoba na mreži bila vidljiva pod svojim imenom, internet bi postao centraliziran i vlada bi bila u mogućnosti isključivati korisnicima pristup internetu (možda čak super za hreddit, ali je jako loše u izvedbi), naišao je na osudu ITU-a, ne mogu više nać službenu izjavu, ali ima osta medijskih članaka. Primjer, osuda vam može biti 1 godina bez interneta u budućnosti ili možemo znati kojim ste stranicama vi osobno pristupali [2]
3. Podatci sa mobitela Kineza dok su oni van zemlje šalje lokacijske podatke, podatke poruka itd. kad su van Kine, ne treba reći da se jednim update-om može "slučajno" nać neki vaš podatak
4. VPN, sustav koji se koristi za zaobilaženje Great Firewall of China ako se aktivira na Huawei uređaju onemogući pristup internetu
5. Huawei je pred par tjedana posalo zakrpu Linux jezgri, nešto na ćemu se pokreće Facebook, Reddit, Google itd. koji je imao veliki sigurnosni propust. Zakrpu je poslao šef huawei-ovog odjela za istraživanje i razvoj "Huawei Research and Development". Zanimljivo je da Huawei negira povezanost sa tom zakrpom i tvrdi da je ta osoba privatno poslala tu zakrpu. [3]

Xiaomi

Sve modifikacije povrh androida su napravljene za špijunažu.

1. Web preglednik koji dobijete uz Google Chrome je preglednik koji Google izrađuje povrh Chromium baze i daje proizvođačima mobitela na korištenje. Xiaomi je modificirao taj preglednik da ne radi bez pristupa Lokaciji, Kontaktima, Datotekama, Slikama. Vjerojatno ste ga ponekad otvorili i na
2. Antivirusna zaštita šalje komadiće podataka "anonimno" centrali za Analizu i unaprijeđenje antivirusne zaštite
3. Sigurno ste primijetili da forsiraju "alternativne" vijesti na vašem mobitelu i dobivate obavijesti alternativnih medija

League of Legends (LoL), Riot games

1. Riot games je objavio da planiraju antihakersku zaštitu dići na level iznad. [4] Naime, antihakerska zaštita će se izvoditi u "jezgrenom prostoru". Što omogućuje "anti-hakerskoj" zaštiti da vidi što se događa u drugim programima. To je prema definiciji spyware. Kratko objašnjenje
   
   1. Operacijski sustav ima uređaj unutar sebe koji je zadužen da svaki program ne vidi podatke drugog programa, pa kažemo da "program misli da je on jedina stvar koja se izvodi"
   2. 5 desetljeća razvoja operacijskih sustava je razvilo tu jednostavnu zaštitu
   3. Da bi program1 poslao neke podatke programu2, program1 ne može direktno poslati podatke programu2, nego mora pitati jezgru operacijskog sustava da dostavi podatke programu2
   4. Izvođenje programa u na jezgrenoj razini znači da program može vidjeti sve vaše lozinke i sve što se događa u drugim programima
2. "Slučajno" je cenzura bila unutar same igrice gdje se neke riječi, rečenice nisu mogle izreći poput Uyghur, narod trenutno pod Kineskom okupacijom gdje je navodno 2 milijuna ljudi koji nisu počinili ništa loše u re-edukacijskim kampovima.
   

TikTok

1. ekstremna cenzura, jedna osoba je dobila ban jer liči previše kao Xi [5]
2. spyware, krade podatke sa mobitela
3. povezano opet sa kineskom vladom

[1] https://fortune.com/2019/12/07/huawei-cfo-employee/
[2] ITU je imao izvješće o tom protokolu, ne mogu ga naći, evo link na neki članak: https://www.privateinternetaccess.com/blog/chinas-new-ip-proposal-to-replace-tcp-ip-has-a-built-in-shut-up-command-for-censorship/
[3] https://www.zdnet.com/article/huawei-denies-involvement-in-buggy-linux-kernel-patch-proposal/
[4] https://na.leagueoflegends.com/en-us/news/dev/dev-null-anti-cheat-kernel-drive
[5] https://www.reddit.com/facepalm/comments/gk8eqe/this_dudes_tiktok_account_got_suspended_multiple/
[6] https://www.newsweek.com/exclusive-cia-believes-china-tried-stop-who-alarm-pandemic-1503565
[7] https://www.neweurope.eu/article/china-didnt-warn-public-of-likely-pandemic-for-6-key-days/
[8] https://9now.nine.com.au/60-minutes/vital-medical-supplies-sent-to-china-ppe-australia-hospital-shortages/94deca73-5640-4f08-913f-1ca1069b9473
[9] https://www.nytimes.com/2020/04/14/us/politics/coronavirus-china-trump-donation.html : Dokaz cijene exporta: The country exported more than $1.4 billion of pandemic supplies from March 1 to April 4, he said, and scores of countries had signed contracts.
[10] https://www.businessinsider.com/analysis-china-coronavirus-political-points-mostly-not-working-2020-4
[11] http://www.xinhuanet.com/english/2020-04/22/c_138996762.htm
[12] https://www.ibtimes.com/china-hoards-ppes-blocks-export-coronavirus-masks-considered-first-degree-murder-2953130program ne
[13] https://hongkongfp.com/2020/04/12/beijing-tried-to-make-german-officials-praise-china-over-coronavirus-outbreak-report/
[14] https://apnews.com/68a9e1b91de4ffc166acd6012d82c2f9
[15] Izbacivanje studenata u Australiji jer pricaju protiv Kineske vlade: https://www.abc.net.au/news/2020-04-23/drew-pavlou-facing-expulsion-from-uq-over-china-activism/12168678

Ukratko: Biti iznimno zgodan je velika prednost, još veća na Tinderu. To je svima jasno, no nije svima jasno koliku to ulogu zapravo ima. Mediji i kultura naglašavaju karakter, inteligenciju, primanja, duhovitost i bivanje dobrom i čvrstom osobom kao glavne stvari, a utjecaj izgleda se umanjuje. I dok je možda tako za izbor dugoročnog partnera, na Tinderu je izgled najbitniji. Cure ti se same javljaju, ganjaju te kad ih odjebeš, superlikeaju te, tvoji uleti (iako seljački i direktni) prolaze. Kad si vrlo zgodan muškarac, Tinder ti može donijeti izniman uspjeh bez puno truda. Prosječnom muškarcu je Tinder gubitak vremena u koji mora uložiti daleko više truda za daleko manje rezultata, i ne isplati se uopće upuštati u tu igru/ekonomiju pozornosti. Ako ste prosječno izgledajući muškarac, ova tema vas možda neće uvjeriti - u tom slučaju vam preporučam da sami napravite moj eksperiment i otvorite si oči. U velikom broju slučajeva, ne koče vas uspjesi, karijera, inteligencija ili duhovitost. Koči vas izgled i iako je to teško za prihvatiti, to je realnost. Ovo je tl;dr jer mnogo ljudi nema ni vremena ni volje čitati išta detaljnije, no za vas koje zanimaju podaci kao i primjeri (screenshotovi), nastavite čitati.
UPOZORENJE za sve koji su moralno osjetljivi: Jasno mi je da je ovo u najboljem slučaju moralno upitno, a u najgorem slučaju zlo i manipulativno, no nigdje ni ne tvrdim da ovo treba zadovoljiti neke moralne standarde. Nije riječ o znanstvenom radu i, iako nikog nisam manipulirao na način da sam im rekao da ćemo se naći i da se onda ne pojavim, mnogo ponašanja koja sam napravio u sklopu ovog eksperimenta su upitnog karaktera i mogao sam ih zaobići, ali nisam jer mi je bilo zabavno. Doduše, nikad nisam bio namjerno maliciozan. Ako vas to može zasmetati, smatrajte ovo trigger warningom i ne čitajte dalje ako mislite da vam može napraviti psihološku štetu.
UVOD:
Da je seksualno tržite naklonjeno ženama, to nije dvojbeno. Da je ta naklonjenost (nejednakost) postala još veća s digitalizacijom tog dijela našeg života, nije ni to. Međutim, mnogi od nas iako to shvaćaju na racionalnoj razini, nisu duboko osvijestili koliko je ta nejednakost velika. Ona je naizraženija kad se gledaju istraživanja po kojima se vidi da se 80% najneatraktivnijih muškaraca "bori" za 22% žena pri dnu iste skale, a da se top 78% žena "bori" za top 20% muškaraca. Članak koji opisuje te rezultate se zove: "Tinder Experiments II: Guys, unless you are really hot you are probably better off not wasting your time on Tinder — a quantitative socio-economic study", s čijim se naslovom u potpunosti slažem. Kaže, među ostalim:

The Gini coefficient for the Tinder economy based on “like” percentages was calculated to be 0.58. This means that the Tinder economy has more inequality than 95.1% of all the world’s national economies. In addition, it was determined that a man of average attractiveness would be “liked” by approximately 0.87% (1 in 115) of women on Tinder.

MATERIJALI I METODE:
U svrhu da si približim tu nejednakost, umjesto da napravim ženski profil na tinderu i "čudim se" kako imam puno matcheva, išao sam drugim putem - usporediti rezultat svog normalnog profila (izgledam prosječno, valjda) s profilom stranca koji je tamnoputi model i spada u top 10% muškaraca po atraktivnosti (to je i razlog zašto su sve poruke u screenshotovima na engleskom). Da zaštitim anonimnost svih koji su u ovome nesvjesno sudjelovali, pixelizirat ću sve fotografije i imena, tako da je nemoguće identificirati o kome se radi. Ako se bilo tko pronađe u bilo kojoj fotografiji i želi ju skinuti, nek mi pošalje PM i ona će biti uklonjena.
Idemo od osnova.
Eksperiment je trajao 2 mjeseca, tijekom kojih sam swipeao na otprilike 70% profila. Izbjegavao sam botove, profile bez slika ili s čudnim slikama. Swipeao sam u Zagrebu s radiusom od 21km, age range je bio 19-32. Moj eksperimentalni profil je imao 27 godina da pokrije najveći mogući broj potencijalnih matcheva. Rezultat: 210 matcheva, 44 "likeova". U ovo još treba uračunati sve koji su me unmatchali, obrisali profil itd. Nisam vodio statistiku o tome (trebalo bi provjeravati svaki dan tko te unmatchao), ali rekao bih da se radi o 30ak profila. U prosjeku oko 4 matcha na dan. (s tim da treba dodati da je bio period od 2 tjedna kad uopće nisam swipeao na tom profilu jer sam bio na moru)
REZULTATI
Ponašanja sam okarakterizirao u par kategorija, koja se sva ukratko daju svesti na "ako si zgodan, jebat ćeš. ako nisi, jebiga". U tom pogledu se slažem s autorom originalnog članka s početkog ovog posta i ako će muškarci išta naučiti iz ovog topica, to bi trebalo biti to - osim ako niste vrlo atraktivni, a cilj vam je imati spolne odnose, don't bother. Tu i tamo će nešto uletit, možda čak i dobro, ali s obzirom na vrijeme i trud koji je potrebno uložiti, rekao bih da je to gubitak vremena. Swipeat lijevo-desno i napisat "hej" dok sereš na wc-u: može. Sve više od toga - gubitak vremena.
Demonstrirat ću svoje rezultate kroz screenshotove, pa tako idemo od najjednostavnijeg ka kompleksnijem.

• Superlikeovi postoje, i neke cure ih koriste kad vide "pravi ulov"

Kad si brutalno zgodan, ne samo da će hrpa cura swipeati na tebe, nego ćeš se nadobivat i superlikeova. Da da, dok sam s normalnim profilom dobio možda jedan ukupno (kao i moji prijatelj koje sam pitao), jednom kad spadaš u top 10%, superlikeovi padaju bez ikakvog beda. Ovo su samo 4 najrecentnija primjera - 1, 2, 3, 4, ali bilo ih je barem duplo više. I dalje mali postotak (3.8%), tako da se ne morate osjećati loše ako nikad niste dobili nijedan.

• Čak i kad ih odbiješ, one nastave

Ovo mi je bilo zanimljivo. Dok su inače djevojke te koje očekuju da ih se "zabavi" u razgovoru, da muškarac uzme inicijativu, nasmije ih i na neki način angažira da odgovore s više od par riječi - u ovom slučaju su odgovarale traktatima na običan smajlić. Jedna "mi" je pohvalila usne, na što sam rekao da imam filere (lol), i to joj je svejedno bilo ok te je nastavila u tonu kako me želi. Kad sam joj rekao da ništa od toga, svejedno je nastavila ganjati "me". Jedna "me" optužila da sam tu samo za ONS, na što sam rekao kako jesam, a ona da onda ona nije osoba za mene. Kasnije se javila da pita jesam li i dalje u Zagrebu i kako i dalje čeka na mene. Lol. Kad sam ju suočio s tim što je rekla da ona "nije osoba za mene", rekla je da je to samo zato što misli da bi se zaljubila u mene. Čak ni ONS nije problem.

• Ženski uleti su češći ako si brutalno zgodan

Inače na Tinderu jako rijetko dobiješ ženske ulete. To je vjerojatno dijelom do društvenih očekivanja patrijarhata u kojima muškarac mora biti inicijator, a i zbog većeg poola mathcheva kojeg cure imaju. Bilo bi previše truda svima im slati poruke, pa je bolje pustit da oni sami pošalju poruku i tako se profiltriraju. Slično je kada spadaš i u top 10% muškaraca, i dalje je omjer žena koji ti uletava malen, ali značajno veći nego inače. Uleti su se razlikovali, bilo je direktnih komplimenata (https://imgur.com/xCBTWnF, https://imgur.com/4PK9pFI, https://imgur.com/ReD7Ylp, https://imgur.com/HakKQjt), pasivnih poziva na piće/ručak, "slučajnih" reakcija na moju profilnu, komentiranja opisa (u opisu mi je pisalo nešto tipa "You'll never go back", aludirajući na, jel..) i direktnih poziva na piće. Žene su uletile u samo 6.6% slučajeva, a ako u tu statistiku uključimo superlikerice, onda je riječ o 8.5%.

• Moji uleti, koliko god glupi, vrlo su često prolazili

Dragi moji muškarci koji čitate opise i secirate fotografije cura kojima se idete javiti - gubite vrijeme. Nebitno je. Ako joj se sviđaš, odgovorit će na (skoro) bilo što, a ako joj se ne sviđaš dovoljno ili je na Tinderu samo zbog ego boosta, nebitno je što ćeš napisati. Napiši lijepo "hej" i ako odgovori, super, ako ne, ajmo dalje. Nadati se da je ona jedna od onih koja će cijeniti tvoj trud je, nažalost, suboptimalan način ulaganje vremena.
Meni je svašta polazilo za rukom - od uvreda, pozivanja samog sebe da isprobamo njen krevet, usporedbi hrane koju jedu s mojim penisom, direktnog "let's do it" (https://imgur.com/e314xYD, https://imgur.com/Vp9At9m, https://imgur.com/ECQHER7, https://imgur.com/doJW5lm, https://imgur.com/OHNkmbk), pitanja hoće li i mene jašiti kao devu, "neukusnog seljačkog" komplimenta oko sisa, njihovog uleta na koji samo odgovoriš lokacijom i to bude to.
ZAKLJUČAK
Ako si brutalno zgodan frajer, vjerojatno ovo ne čitaš, no ako čitaš, onda ti je jasno u kakvoj si prednosti nad ostatkom muške populacije. Izgleda da Tinder slijedi oblik Paretovog pravila (80% postignutog rezultata postiže u 20% od ukupnog vremena tijekom projekta), u kojem "vrh" muške ponude ima eksponencijalno više matcheva od prosjeka. Za one najsporije, to znači da ako si 6/10 po izgledu i imaš 10 matcheva, to ne znači da će 7/10 imati 20 matcheva, a 9/10 30 matcheva (linearno), nego da će 7/10 imati 30 matcheva, a 9/10 preko stotinu. Ako se ne možeš izdvojiti na način da pripadaš u vrh muške ponude, nemoj ni gubiti vrijeme na tinder jer ćeš kupiti "mrvice". Da da, naravno, neki su se upoznali na tinderu i oženiti (i nitko od njih nije bio lutrija) i takve stvari se događaju, ja pričam o vjerojatnostima i statistici. Ako ti je cilj jebanje - kao prosječnom muškarcu će ti uletit tu i tamo nešto (ovisi koliko si selektivan) uz daleko više truda nego što se isplati, a ako si jako zgodan, onda je Tinder za tebe.
Jedan od problema ovog eksperimenta je taj što sam koristio modela koji je vrlo očito stranac, pa nisam uspio izolirati efekt isključivo na izgled - možda je moguće da se ženska Tinder populacija Zagreba baš, eto, jako pali na crnce, pa je to razlog za ovakve rezultate. Ako ima nekih pitanja, stojim na raspolaganju.
EDIT: Jednu kategoriju djevojaka sam zaboravio sapomenuti u rezultatima, a to su one koje su eksplicitno rekle kako im je dosta Hrvata. Ne da mi se trenutno prolaziti kroz sve poruke, pa evo prvi primjer na koji sam nabasao. Takvih koje su to eksplicitno rekle nije bilo mnogo (oko pet), ali isto tako to nije nezanemariv broj, pogotovo ako uzmemo u obzir da od 210 matcheva komunikacija nije bila ustanovljena s većinom, a i tamo gdje je, u mnogo slučajeva nije išla dovoljno duboko da bi cura to uopće imala priliku reći.

Zaklopio je knjigu i ostao sjediti u naslonjaču razmišljajući o pročitanome ulomku izmišljenog romana. Trgne se na lavež pasa iz dvorišta, ustane i ode do prozora. Rukom lagano makne zavjesu, onako podmuklo, da nitko ne primjeti i baci pogled na dvorište. Osoba u kapuljači penjala se niz stepenice, kroz mrak, ravno prema ulaznim vratima. Korak joj je bio nedefiniran, a govor tjela zbunjujići, glava lagano pognuta prema dolje, kao da se slama pod težinom kapuljače. Pogled na dvorište malo toga mu je rekao, stoga se vrati do stola i posegne za vinom. Berba 2011., kvalitetno suho vino, kontrolirano podrijetlo, uvoznik za Hrvatsku: Rvatska vina j.d.o.o., količina 1L. Natoči si čašu do kraja i zavali se u naslonjač.
Za to vrijeme Ratko je već bio pred vratima, svladao je stepenice. Sav uspuhan, kao da je završio trčanje mratona reče sebi u bradu: 143! Zatim pokuca na vrata. Nitko ne odgovara. Pokuca još jednom. I dalje ništa. Pokuca još jednom, te se poćne šetkati po trijemu, očekujući da i dalje neće biti ništa. U tom trenutku vrata se otvore i pozdravi ga poznati glas. Bio je to Braco, glavom i bradom koju nije niti imao. Obrijao se poslije treninga. Vjerojatno da djeluje simpatičnije. Nakon kratkih i prilično formalnih pozdrava, uđu unutra. Ratko je ušao prvi, dok je Braco kako ljubazan domaćin za njim zatvorio vrata. Prije toga je provirio svojom okruglom glavom van, gledajući po dvorištu kao da očekuje još nekoga. Na Bracino inzistiranje, smjestili su se njegov ured na katu, iako je Ratko uporno navaljivao da nema potrebe i da što se njega tiće mogu razgovor obaviti i u dnevnoj sobi, koja je mu se činila pristupačnija i nekako više prikladnija za gosta kao što je on.
Ured je bio velik i prostran, više kao konferencijska sala nego ured. Na sredini se nalazio veliki stol, oko kojega su bile hrastove stolice presvučene kožom. Sve je izgledalo tako skupocjeno. Ratko je ostao zatečen. Komplicirane slike koje su vrištale sa zidova uopće se nisu slagale s ostatkom inventara. Čuo je glasine o tome da Braco nema ukusa i nikada im nije vjerovao, ali ovo je bilo previše. Čuo je i glasine o tome da je Braco dobro potkožen. Tim je glasinama vjerovao...
Braco je gledao u njega takvim pogledom, kao da mu želi pročitati misli. Ali ništa. Ratko je na lice nabacio svoj najbolji poker face, kojeg se ne bi posramili ni profesionalni kockari. Nisu mu trebale ni sunčane naočale da sakrije vrludanje svojih oči ili širenje zijenica na spomen određenih riječi ili fraza tipa "novac", "stranka" "firma" itd. Sablasna tišina, ogroman ured, zidovi obloženi čudnim slikama, i dva para očiju koji se probadaju pogledima u polumraku. Prizor kao iz horor filmova. Braco se počeo znojiti. Njegova ćelava glava, sve je više svjetlucala od kapi znoja koje su se sjale na jakoj mjesečini koja je dopirala kroz prozor. Znao je da mora nešto poduzeti. Bio je svjestan da gubi u stearing contestu...

Bio sam danas veći dio dana u parku, evo što mislim da je bitno:

• Aktivisti svojim tijelima brane prolaz bagerima i kamionima koji nose ograde za gradilište u parku.
  
• Bandić se ekipirao. Nabrojao sam u jednom trenutku 18 zaštitara koji su bili spremni fizički osloboditi put radnicima i mašineriji. Stalno je policija tamo.
  
• Navodno policija ne dozvoljava uklananje prosvjednika silom dok ne dođe građevinska inspekcija. Inspekcija već danima ignorira pozive aktivista.
  
• Teško je vidit ikog od nalogodavaca iz Grada, nitko ne pregovara niti se obraća prosvjednicima, samo šalju jadne radnike i zaštitare na građane, njima muka od toga što moraju raditi.
  
• Bandić se danas sto metara dalje nasnimavao za nekakav kulinarski prilog i potpuno ignorirao pitanja novinara o prosvjedima.
  
• Prosvjednika i nema tako puno, preko dana (ipak je radni dan) održavala se baza od možda 20 ljudi + novinari + prolaznici koji zastanu, dodatni ljudi slete kad je kriza s probojem. Puno njih živi izvan kvarta.
  
• Organiziraju se noćne i dnevne smjene čuvanja parka.
  
• Ljudi iz susjedstva imaju razna mišljenja, definitivno nije masovna podrška prosvjedima. Većina je intrigirana šarenim slikama.
  
• Interesantno je kako puno starijih građana, katolika, misli kako je devastacija parka primjerena kazna za one koji su se protivili izgradnji crkve u parku.
  
• Malo tko se čudi ili prigovara oko netransparentnosti postupka, nepostojanja javnog natječaja ili rasprave, zbog tajne pripreme projekta i početka radova poskrivečki i na prepad. Kažu kako je to "normalno" i da grad tako "uvijek radi".
  

P.S. iliti edit

• Nažalost, ljudi su sa sobom vodili i djecu, čak su s bebama u naručju priječili put kamionima :( Tako da mi se ne da stavljati slike na kojima se vide face djece. Evo samo jedna iz daleka s jugoistočnog fronta, nakon što je kamion s ogradama otišao, vidi se hrpa zaštitara i radnika: http://imgur.com/a/zELjY
  
• Primijetite kako na pitanje novinarke HRT-a iz videa gore hoće li doći na Savicu gradonačelnik odgovara kako on ide tamo gdje su prioriteti, da bi u sljedećem dahu nastavio s intervjuom o tome gdje kupuje ćevape.
  
• Čini se kako ovom akcijom Bandić zasad ne skuplja nešto izbornih poena, razapinju ga u svim medijima a on ne radi neki damage control. Pitanje je onda zašto ovo radi, na ovaj način. Znamo da nije iz ljubavi prema građanima ili sportu, što sugerira da hitno treba izvući neku lovu iz gradskog proračuna za kampanju, a skupi umjetni materijal za popločavanje ovog parka bi mogao biti just the thing.
  

P.P.S. iliti edit2

• Građevinska inspekcija javila da ne vidi problema s gradnjom. Za očekivati je da će policija dozvoliti nasilno uklanjanje prosvjednika iz parka, presica inicijative je u 17:30

il' propadamo il' smo ravnodušne pičke, ovde sam se konačno naterala da pišem zapete da bude razumljivije. u životu il' želimo da volimo sebe il' želimo pare, dve vrste osoba ove generacije. propali emosi koji će najverovatnije postati alkoholičari ili narkomani, pola njih će se ubiti jer im roditelji nisu verovali da žele da se ubiju, nedokazane pičke koje žele da budu svršene, nikad to neće biti jer svi mrze sebe, svi previše mrze sebe da postanu ono što žele, propašće, a sad emosi imaju dve vrste. estetičari i oni koji ustvari propadaju, estetičari naravno ne mrze sebe toliko ali žele da budu unikatni, puše marlboro crveni iz estetike i najverovatnije su vegani, mole se sotoni ceo dan jer znaš to je kul, imaju depresiju jer im majka nije dala para za koncert arijane grande. sad oni koji ustvari propadaju, ne smatraju sebe unikatima, previše mrze sebe da bi to mislili, autodestruktivni su i ne misle da su depresivni nego su samo tu, samo postoje, ne znaju šta će sa životom, propadaju, puše najjeftinije cigare, posebno monte karlo tamno plavi, eventualno kad se ima para uzmu winston crveni dugački da umiru polako ali sigurno, teški ateisti jer ni bog nije uspeo da ih spasi, roditelji ih najverovatnije jebeno mrze i zato se dave u suzama sažaljenja. o x sad druga vrsta ove generacije, to su gaseri, jao gaseri, ravnodušne pičke, nikad neću znati samo kako oni imaju toliko samopouzdanja, ali kao i emosi i gaseri imaju dve vrste. oni ćelavi gaseri koji nose kajlu oko vrata i na svim slikama pokazuju tri prsta kao prave srbende, oni uglavnom puše marlboro tamno plavi tač, uglavnom su u fazonu kučke kokajin, ali kokajin u životu neće probati, neće propasti, postaće nešto od njih, i ako je to nešto nastalo tako što im je otac uradio nešto preko veze da se provuku, jebeno će istetovirati hram svetog save na ruci jer znaš, vernici, idu u teretanu svaku sredu i petak, možeš ih naći ispred prodavnica u tri ujutru kako puše vutru koju su sami sadili. dok ženska vrsta ovih gasera je neartikulisana i postavlja svaki dan na stori "ja nisam mamina princeza, ja sam tatina psihopata" ili takva neka sranja iskreno jebeno krindžare i onako stavljaju kilu šminke na sebe i izbacuju sise više od saše grej, naravno svi je znaju kao najveću i najbolju kurvu u gradu, a i ona je ponosna na to zbog nekog razloga. ova druga vrsta gasera je nešto posebno onako oni su ustavri samo potrčci ovom prvom vrstom gasera, oni ne znaju da misle za sebe, oni su samo tu, oni samo prate ove, kad bi im ćelavi gaser rekao da skoči u bunar ovaj bi skočio, uglavnom su glupi i neartikulisani, oni uglavnom puše lm loft jer nemaju para kao oni pravi gaseri, idu u nargila bar svaki ponedeljak i četvrtak, govori "ribo" i pljuga, misli da ga svaka "riba" želi i tako to. smH ženska vrsta ovih gasera je ustavri normala i ako vejpa i pokušava da bude estetičar ali joj jednostavno ne uspeva, toliko je u gasu da ne može da postane estetičar, uglavnom puše nargilu svaki dan svaku noć, nemaju pluća više. sad vidite koliko je ova generacija propast, ali iskreno srećna sam što sam u ovakvoj generaciji, puno interesantnih ljudi sam upoznala, baš baš puno, svi su različiti na svoj način ali su svi tako isti, onako u ovoj generaciji se moraš rilejtati na neku od ove dve grupe, jednostavno moraš. takav je život, jebiga.

il' propadamo il' smo ravnodušne pičke, ovde sam se konačno naterala da pišem zapete da bude razumljivije. u životu il' želimo da volimo sebe il' želimo pare, dve vrste osoba ove generacije. propali emosi koji će najverovatnije postati alkoholičari ili narkomani, pola njih će se ubiti jer im roditelji nisu verovali da žele da se ubiju, nedokazane pičke koje žele da budu svršene, nikad to neće biti jer svi mrze sebe, svi previše mrze sebe da postanu ono što žele, propašće, a sad emosi imaju dve vrste. estetičari i oni koji ustvari propadaju, estetičari naravno ne mrze sebe toliko ali žele da budu unikatni, puše marlboro crveni iz estetike i najverovatnije su vegani, mole se satanu ceo dan jer znaš to je kul, imaju depresiju jer im majka nije dala para za koncert arijane grande. a sad oni koji ustvari propadaju, ne smatraju sebe unikatima, previše mrze sebe da bi to mislili, autodestruktivni su i ne misle da su depresivni nego su samo tu, samo postoje, ne znaju šta će sa životom, propadaju, puše najjeftinije cigare, posebno monte karlo tamno plavi, eventualno kad se ima para uzmu winston crveni dugački da umiru polako ali sigurno, teški ateisti jer ni bog nije uspeo da ih spasi, roditelji ih najverovatnije jebeno mrze i zato se dave u suzama sažaljenja. o x sad druga vrsta ove generacije, to su gaseri, jao gaseri, ravnodušne pičke, nikad neću znati samo kako oni imaju toliko samopouzdanja, ali kao i emosi i gaseri imaju dve vrste. oni ćelavi gaseri koji nose kajlu oko vrata i na svim slikama pokazuju tri prsta kao prave srbende, oni uglavnom puše marlboro tamno plavi tač, uglavnom su u fazonu kučke kokajin, ali kokajin u životu neće probati, neće propasti, postaće nešto od njih, i ako je to nešto nastalo tako što im je otac uradio nešto preko veze da se provuku, jebeno će istetovirati hram svetog save na ruci jer znaš, vernici, idu u teretanu svaku sredu i petak, možeš ih naći ispred prodavnica u tri ujutru kako puše vutru koju su sami sadili. dok ženska vrsta ovih gasera je neartikulisana i postavlja svaki dan na stori "ja nisam mamina princeza, ja sam tatina psihopata" ili takva neka sranja iskreno jebeno krindžare i onako stavljaju kilu šminke na sebe i izbacuju sise više od saše grej, naravno svi je znaju kao najveću i najbolju kurvu u gradu, a i ona je ponosna na to zbog nekog razloga. ova druga vrsta gasera je nešto posebno onako oni su ustavri samo potrčci ovom prvom vrstom gasera, oni ne znaju da misle za sebe, oni su samo tu, oni samo prate ove, kad bi im ćelavi gaser rekao da skoči u bunar ovaj bi skočio, uglavnom su glupi i neartikulisani, oni uglavnom puše lm loft jer nemaju para kao oni pravi gaseri, idu u nargila bar svaki ponedeljak i četvrtak, govori "ribo" i pljuga, misli da ga svaka "riba" želi i tako to. smH ženska vrsta ovih gasera je ustavri normala i ako vejpa i pokušava da bude estetičar ali joj jednostavno ne uspeva, toliko je u gasu da ne može da postane estetičar, uglavnom puše nargilu svaki dan svaku noć, nemaju pluća više. sad vidite koliko je ova generacija propast, ali iskreno srećna sam što sam u ovakvoj generaciji, puno interesantnih ljudi sam upoznala, baš baš puno, svi su različiti na svoj način ali su svi tako isti, onako u ovoj generaciji se moraš rilejtati na neku od ove dve grupe, jednostavno moraš. takav je život, jebiga.

Da li i u ostalim gradovima redom zatvaraju ulice gde Vučić misli prolaziti, ili je to samo u Subotici slučaj? U prolasku centrom grada relativno i nije bilo puno policije oko gradske kuće, a na slikama se vidi da je predsednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović bila izašla među ljude, isto je obično i kada dođe premijer Mađarske, Orban. Ipak, u Vučićevom slučaju ima i snajpera, i policije i hitne i svega i svačeg. Kao da je grad pun terorista?
Slike sa zatvorenog Senćanskog puta (bilo je još dosta ulica zatvoreno...), zadnja slika je predsednica Hrvatske ispred gradske kuće sa sajta subotica.com . (Lošeg kvaliteta su slike, ne znam zašto.)
http://imgur.com/a/XwbqF
Čujem da su navodno radnici u industrijskoj zoni Mali Bajmok bili blokirani tamo i ostali 2 sata duže nakon radnog vremena, jer nisu mogli otići kući, a javni prevoz je redovno funkcionisao samo na liniji 8a (jako malim delom dotiče zatvorene puteve). Na jednoj od slici se vidi bus na liniji za Palić na benzinskoj pumpi zbog zatvaranja puta.
Ako već zatvaraju ulice, valjda bi javni prevoz mogli ostaviti da radi redovno.
Edit: Ah, i tokom prolaska vozila sa AV, preko megafona su se vikali "Dalje od kolovoza, stani i silazi sa bicikle." svima.

Ustanem se ujutro iz kreveta. Sjednem na stranu, zijevnem jednom. Oči su mi teške, lice natečeno. Još jedan dan. Očima zamućenim od spavanja buljim u mobitel. Nastojim se razbuditi. Bijela pozadina uspijeva u tome. Onda se sjetim. Sjetim se tko sam. U tih prvih nekoliko minuta budnosti čovjek ne zna tko je, kako se zove ni zašto je.
Tako to rutina djeluje. Valjda. Da nastavim, sjetim se tko sam. Sjetim se rupe u sebi. Praznine koju ne mogu ispuniti koliko god se trudio gledati filmove koji su me nekoć ispunjavali stravom, divljenjem. Praznine koja se ne može izliječiti veselom glazbom. Kao množenje s nulom u matematici, dobivena vrijednost uvijek će biti praznina. S tom spoznajom odlazim u zahod, obavljam sve što se obaviti mora i onda sjedim na hladnoj dasci u vlažnom odjeljku. Um je prazan, opustošen.
Buljim u smeđe pločice, u kvaku na vratima. To tako traje pet minuta dok se ne sjetim da bih zbilja trebao krenuti. Ostavljam se praznih misli i perem zube. Obvezno se pogledam u ogledalo. Nekad dobro izgledam u njemu, nekad ne mogu podnijeti osobu koja me gleda natrag. Danas je takav dan kad vidim samo umorne i upale oči, ljubičaste podočnjake. Jedan kapak uvijek je više spušten od drugog. Ni kapku se ne da.
Torbu sam spremio prethodne večeri kako ne bi probudio cimera. Čovjek lagano spava, a dizati tenzije u sobi nije mi namjera. Torba je tamnoplave boje s mnogo pretinaca. Nekad mi je taj podatak značio toliko puno. Nekad sam bio toliko sretan zbog pretinca više. Zbog zelene kemijske olovke. Stvari. Drvene i nepomične. To su samo stvari. Navlačim jaknu i sjedim neko vrijeme. Provjeravam jesam li sve uzeo. Lagano potežem vrata ormara da se uvjerim da su zaključana. Opet se nalazim kako buljim u bijelu pozadinu mobitela. Veli se da je bijela boja boja nevinosti i čistoće. Bjelina izaziva mučninu u meni, prazna i opustošena.
Hodam. Kretnje su mehaničke. Tijelo već zna što mora raditi. Koliko koraka odhodati da bih došao do posla. Posao? Sjedenje osam sati na tvrdoj drvenoj stolici. Analiza tuđih pogrešaka i slanje na daljnja ispitivanja. Plaća je pristojna. Valjda. Nekima ta brojka znači nešto. Putovanje ili gitaru. Matičnu ploču. Ako objekt nema trenutnu svrhu, onda mi ne treba. Plaću uredno rasporedim na namirnice. Tako je i sa ljudima. Nemaju trenutnu svrhu. Zvuči antipatično. Tako su me zvali nekada.
Na pauzi u kantini redovno uzimam pohani odrezak. Žvačem ustajalo meso. Isto tako sam mogao žvakati tepih svoje stare majke. Nema neke razlike. Buljim u ljude. Slušam njihove razgovore. Utapam se u tome. Postižem svojevrsnu omnipotentost. Gubim dojam fizičkog. Završavam sa tepihom. Otpijam isto tako bezokusnu crnu kavu. Osam sati. Stolica. Netko bi se požalio, digao glas, zatražio povišicu. Nema svrhe.
Ostaje mi šesnaest sati ostatka dana. Cimer gleda seriju na tv-u. Smije se. Trpa ruku u vrećicu čipsa. Na trenutak zamišljam sebe u toj poziciji. Onda se sjetim da se ne smijem više. Ne plačem. Ne ljutim se. Praznina. Ostavljam cimera njegovom čipsu. Neki drugi put.
Pod tušem sam nekako najslobodniji. Vrela voda obavija me po ukočenim zglobovima. Bolja od topline ljudskog tijela. Ne traži ništa zauzvrat. Tek poneki odvrtaj pipe. Blago se njišem prema nazad. Nizak šećer. Tako su mi rekli. Prenizak za moju dob. Šteta što nije tumor. Možda bih time vratio život u sebe. Ne bih. U krevetu ponovno buljim u bjelinu mobitela. Više ni ne čitam naslove, samo prelijećem očima po slikama. Vjeđe su mi sve teže. Da je barem tumor.